utorak, 2. kolovoza 2011.

Vremeplov

Bilo je to davnih godina. Koliko ono ima? Pa prije jedno dvadesetak godina, osamdeset i neke,,,, Da da, stara sam već (he he) Nekima možda, sebi nisam.

No, ostavimo godine po strani, uostalom jednu damu nije pristojno pitati za godine.

Želim vam ispričati kako sam nekada, u vrijeme kad još nije postojao izraz “hobby” ja ušla u te vode.

Tamo, daleke 80-te nije bilo interneta, nije bilo čak ni kompjutera, postojale su one igrače konzole pod nazivom commodore (ako sam dobro napisala). E baš tih godina ja sam ušla u svijet glinamola i kukica, lanaca, kopči i alkica. Nije bilo ni žice u prodaji kao što je to danas. Nije bilo ni polimernih masa.

Sjećam se da sam u zagrebu nabavljala pribor. Ali nikako se ne mogu sjetiti gdje je bio taj dućan. Mislim da se u njemu osim klipsi, alkica, lanaca, moglo kupiti i šarafa, matica i sličnih stvari. Ali najinteresantnije od svega je to da su se klipse prodavale u kompletu od 100 ili 50 komada, a ne kao danas pojedinačno ili u paru. Onih alkica je bilo u paketu od 1000. Lanci su išli na metar po nekih par ondašnjih dinara. Ah, bila su to vremena….

Na žalost nemam niti jednu sliku, jer tada nije bilo blogova gdje bi ih mogla objaviti. a za sebe mi nije padalo na pamet da slikam. Uostalom onda nije bilo ni digitalije. Pa je vjerojatno i bio problem imati u aparatu stalno spreman film s 36 fotki. Koliko? Da li vam je to danas zamislivo? Da imate u fotiću film na koji možete staviti samo 36 slika ili 32 slike?

Sjećam se, da sam znala izrađivati oblike do dugo u noć. Koristila sam ruke, valjak je bila flaša od pive ili nečega. Pletača igla, s njom sam rupe radila. Nož iz jedačeg pribora, s njim sam radila razne ornamente i rešetka iz hladnjaka, na njoj sam sušila elemente. a bojala sam ih emajl bojom za bicikle (tako smo to zvali).

Moja mama bi trebala imati negdje koji komad ogrlice, pa kad ona to pronađe poslikam pa objavim….

A zašto ovaj post? Pa neki dan sam nešto s žicom “prtljala” pa je tako nastalo ovo000_0533

a ja sam se prisjetila kako je danas to sve jaaaako skupo. A ljudi nemaju novaca, pa ti se na zadnje uopće ne isplati nešto takvo raditi.

napravila sam, koliko se sjećam dosta razno raznih kompleta s klipsama, narukvicama i ogrlicama. Znam i da sam sve prodala, nešto poklonila. Onda je došao rat. a koji naravno nije mogao proći bez mene…

… i pobacala sam sve one sitnice koje su mi bile ostale, a koje bi mi sad dobro došle…he he

Nadam se da vas nisam udavila ovim postom..

Broj komentara: 12:

  1. Hej, ovo djeluje tako nostalgično, i mene si vratila nekoliko desetljeća unatrag... u vrijeme kada sam kao djevojčurak učila heklati ravne lančiće, radila prve vunene goblene sa tiskanim predloškom... danas se i meni čini sve jezivo skupo..
    Srećom, postale smo umjetnice za reciklažu, hehe, pa u svemu i svačemu vidimo dragocjeni repromaterijal:))

    OdgovoriIzbriši
  2. Ma nisi nas udavila... mene si sjetila na dobra stara vremena fotića na film, nije bilo popravaka i nisi mogao vidjet slike dok ne ispucaš film i izradiš ga... Ali su zato bar bile nekako bolje i imala sam ih u rukama, ove mi je uvijek lijeno izradit pa se skuplja i skuplja... valjda podsvjesno mislim da sam bogata pa ću imat love izradit sve odjedanput! :D I eto opet skupo! Al kako Eda kaže, reciklaža čini čuda!

    OdgovoriIzbriši
  3. Yes, još da samo uspijemo lovu reciklirat, e gde bi nam bio kraj...he he

    OdgovoriIzbriši
  4. danas sam baš kupila nekoliko klipsi, kolute svilenih trakica i nešto sitnog pribora, sve zajedno ne stane u najmanju moguću vrečicu, a košta 80 kn, ehhhh.....

    OdgovoriIzbriši
  5. U potpunosti se slažem sa Edom!!!!!!Čitajući ovo što si napisala i sama sam se prisjetila tih godina..... Malo sam se i rastužila :(
    Kaj got sa napravila 80-ih i 90-ih sve je super prolazilo.....
    Ma idemo naprijed, bu bilo bolje.
    A reciklaža u zadnje vrijeme postala mi je jako zanimljiva.
    Pusa

    OdgovoriIzbriši
  6. Nenadoknadivu štetu si napravila kad si pobacala dio svog malog blaga koje bi ti sad itekako dobro došlo, ali tako je bilo i kod mene, puno toga se poklonilo i bacilo, pogotovo starih predmeta što dan danas ne mogu prežaliti! U vrijeme kad si se ti već ko velika bavila izradom nakita i mijesila glinamol, ja sam znala samo vesti i heklati :)))
    "Ono" što si petljala sa žicom ispalo je predobro i stvarno mi se jako sviđa! Ja sam si kupila neku žicu al čini mi se da je ipak predebela i nikako je ne mogu svinuti u pravilan krug, al možda je caka u načinu savijanja, probala sam savijati preko okruglog predmeta ali svejedno ispadne grbava..hehe..ništa od žice, držat ću se špage i konca :)))
    U neka prošla, ne tako davna vremena, naše mame i bake znale su od ničeg napraviti nešto, od starih čarapa su izradile lutke, a od šibica kućice...no, veseli me činjenica jer nas sve više ima koje znamo iskoristiti sve te sitnice kojih ima u izobilju oko nas i volimo svojim rukama nešto stvoriti :)))
    Pusač

    OdgovoriIzbriši
  7. Sanjić trebaju ti kliješta za savijanje i onda nemaš problema

    OdgovoriIzbriši
  8. Uživala sam čitajući ovaj tvoj post! Nostalgična, a takva sam po prirodi, volim retrospketive, a ova tvoje mi se posebno svidjela! Ali svako vrijeme nosi svoje, i pozitivne i one manje pozitivne stvari... tko zna kako će za deset godina izgledati neki od tvojih postova sličnog sadržaja? Možda materijali pojeftine, do bi bilo super, kaj ne?

    OdgovoriIzbriši
  9. Možda, tko zna što nam vrijeme nosi

    OdgovoriIzbriši
  10. Na sve ovo mogu samo reci..eeeeeeh, dobra stara vremena.Ma radili smo i tapiserije na casovima likovnog, a moj tata Vilerove goblene.I tada je bilo skupodobaviti originalan materijal, ali ne i nedostizno kao danas.Na ove cene, pocele smo se i mi dovijati i snalaziti kao i nase bake, pa dodje ti interesantno.Masta nam radi 300 na sat.Ko zna zasto je sve ovo dobro.Samo znam, videla sam po svima Vama, pa i sebi, da nam ni besparica ne moze susbiti i ubiti kreativnost.Iz svega , ipak, mi izlazimo kao POBEDNICE.

    OdgovoriIzbriši
  11. tako je nekad bilo... i mi smo se doma znali satima, iz večeri u večer igrati s fimo masom i žicama... dobro je bilo :-D

    OdgovoriIzbriši
  12. Ma što bi nas zadavila, baš sam uživala čitajući ga. Prisjetila sam se tako i sama običnog fotoaparata sa 32 moguće slike za ispucati na filmu i kako se je za svaku sliku pomno i dobro gledalo iz različitih kutaka, jer nisi mogao napraviti x fotografija istog motiva (bilo je to financijski nemoguće), već samo par komada.. Također, još prije samo 10 godina koliko je stvari bilo jeftinije dok smo se svi žalili kako je i to puno i poskupjelo u odnosu na nekad..

    OdgovoriIzbriši

Hvala što me čitate i komentirate. :)